Osluškuješ li ispunjen mislima strepnje da sve manje vjerujem u ono,
što Ti poklanjaš kao čudo?
Čak ne kao vjerovanje već samo kao naslanjanje
na vrata koja pokušavam zatvoriti.
Inteligencija...um...ego...skrivene emocije?
Ili čisti instinkt potrebe da budeš ispunjen
čudesnim nastankom što se uvlači u tvoje nosnice kao trenutak.
Miris moje kože....
"L Instant"
Kap po kap....sve ga je manje...
A u meni svi moji snovi kao mašta.
Tu ih zaustavljam.