Još puno prije nego ga ugledam.
Izraz njegovog lica..u određenom trenutku.
Znam.
Bez ponavljanja...da riječ "privremeno" nema značaj.
Njegov glas,pokreti tijela viču u meni..odjekuju.
Opet znam. 
U masi,gužvi 
slutim..
mirišem njegovu prisutnost.
Još prije..
puno prije nego ga ugledam.
Duboko tiho
prirodnim ritmom me živi.
I ja tako
Živim
Dragocjeno.
Znam.
Pokušavam  poslati misli
tamo negdje.
Gdje je On.
Jer živim.
Da mu kažem?
Ionako bi mi rekao osmjehom.
"Znam".